Knjiga je napisana i posvecena mojoj porodici, prije svega mojoj nenadmasnoj i u svim situacijama velicanstvenoj supruzi. Posvecena je nasoj djeci, nasim unucima i svim nasim slijedecim generacijama. Neka znaju tko su, odakle su, zasto su ovdje, ili ondje, ili tamo negdje, da znaju kako je to tamo bilo, da znaju gdje su im korjeni.

Ovo je napisano za nas, jednu obicnu porodicu iz Bosne, jednu porodicu iz Banja Luke, jednu raju sa Vrbasa. Napisana je i za Vas i za sve porodice i raje koje su bile tamo negdje gdje vise nisu i svugdje ih ima, ali ih tamo vise nema.

Ne treba nas proklinjati! Ne treba nas se stidjeti!

Ponositi se s`nama treba, jer smo ucinili sve sto smo mogli i kako smo najbolje znali u ulozi koju nam je sudbina dodjelila, bezbroj puta klizeci ostricom izmedju stradanja i opstanka, izmedju zivota i smrti.

Ovo je istinita prica jedne od mnogih bosanskih porodica koje su prosle kroz ratni uragan koji je zahvatio Bosnu. Prica govori o obicnim malim ljudima i njihovim stradanjima, nedoticuci ni politicke, ni vjerske,ni bilo koje druge razloge stradanja, osim onih ljudskih u smislu ljudskog, ili neljudskog u ljudima, ili neljudima.

Knjiga obuhvata zbivanja u periodu izmedju Januara 1992 do Decembra 1997 godine. Dogadjaji su istiniti, kao i mjesta zbivanja, ali zbog mjera predostroznosti i sigurnosti aktera imena su izmjenjena.

Enko
Decembar 1998

Izabrani dijelovi knjige Nezatvoreni Krug